NEKAD: Vjerovanja i duhovni život sela Zabrđa: Moral, vjera, poštovanje itd.

Narodni običaji i vjerovanja vezana su sva na ovaj ili onaj način, u osnovi za pravoslavnu hrišćansku vjeru, mada u nekom obliku ima i običaja koji su mogli biti iz "stare narodne religije", ali opet protkana pravoslavnim svetosavskim hrišćanstvom.

Naši stari iz cijelog ovog kraja, pa tako i Zabrđa su bili veoma pobožni i veoma moralni ljudi. Prije izgradnje crkava bogoslužilo se u molitvenim kućama, i na molitvištima u određene dane (Trpeza, Počivala, Laktenica...). Do prije nekog vremena bilo je nezamislivo da neko bude nekršten, nevjenčan, neopojan, da neko ne posti ili se ne pričešćuje.
Potpuno su bili rijetki ljudi koji su kršili moralne zakone. Praktično nije bilo predbračnih veza, preljuba i pobačaja, niti razvoda brakova.
Bilo je nečuveno da bude svađa među srodnicima, ili da se neko sudi zbog nečega.
Poštovao se stariji, slušao se domaćin kuće i poštovala se vlast ("Bog na nebu, car na zemlji.").

Od raznih narodnih vjerovanja, pomenućemo samo postojanje velikog broja pojedinačnih grobova i malih porodičnih grobalja, što je pojava koja nije baš rasprostranjena u ostalim našim krajevima.
Ovdje se radi o tome da je u sistemu narodnog vjerovanja pokojnik koji bi nastradao neprirodnom smrću stvarao određene "zabune". Pošto je svaka životna situacija bila sankcionisana određenom vjerskom radnjom, vjerovalo se ako se pokojnik utopio, ili je ubijen od groma ili na sličan način, i da nije pripaljena svijeća kada se duša odvajala od tijela, da je tada bolje da se takav pokojnik sahrani na mjestu pogibije (ili pored najbližeg puta) jer se vjerovalo da bi u protivnom led pobio usjeve, ili kiše, bujice i poplave polja.
Odatle u Zabrđu i cijelom kraju pojava samostalnih nadgrobnih spomenika.